FITA 2×18 m Čakovec, 15.01.2012.godina
ČAKOVEC, Indoor 2 x 18 m
Turnir od kojega nisam ništa očekivao. Razlog: bez treninga sam još od božićnog turnira u Varaždinu, rashodovan sam 75 % Na lijevu nadlakticu otpada 50 %, jer me boli kod svakog dizanja do vodoravnog položaja, pa i bez luka u ruci. Ostalo na grlo koje me još uvijek muči. Radi toga nisam ni išao u Ogulin. Pa čemu onda da se nadam.U dvorani me tješi Vjekoslav koji je gađao u jutarnjoj smjeni. “loše sam pucao, ne brini, biti ćeš bolji, sigurno!” Utješno, ali i ne baš previše.
Mi prvo ručamo, a tek onda ulazimo u borilište. Ima mjesta u dvorani, što je začuđujuće, jer ovi turniri prije prvenstva Hrvatske uvijek su popunjeni, i još se traži “karta više!”.
Prema prijavama zajedno sa susjedima iz Dežele, nastupa nas 140, a od toga veteranska populacija čini 5,7% Ima nas, ima. mladi, čuvajte se! Prema mojoj evidenciji, ovo mi je točno stoti put da nastupam kao standardni streličar. Baš lijepa okrugla brojka. Hoće li to značiti nešto pozitivno?
Intenzivno razgibavam ruku. Počinju probne strijele. Pa, i nije tako loše, iako ima i strijela u rubnim bojama lica. Čak jedna i u “missu”.
Međutim, prva prava serija sa 27 krugova djeluje jako optimistično. Naravno, iza prve dobre, slijede i one druge, bez kojih se ne može, ali bi bilo bolje da ih uopće nema. I tako sve do pauze. Zbroj pokazuje da sam točno na polovici rezultata za normu. Više sam začuđen nego oduševljen.
U drugoj polovici opet počinjem s onim “drugim” serijama pa sam čak i lošiji nego ranije. Ali što se više bliži kraj turnira, sve mi bolje ide. Darko i Zdenko pokraj mene prave rupe u žutome, pa si kažem ako mogu oni, mogu i ja! I još jedna misao prolazi mi glavom: nema odustajanja do zadnje strijele !!
Zadnja serija. Zdenko s klupe očitava da je dohvatio državni rekord, možda čak i malo bolje. I meni se čini da mi nije loše plasirana serija. Dolazimo do meta. Najprije Zdenko razočarano ustanovi da mu manjka jedan krug, a onda i meni zbroje rezultat. I gle čuda. Uhvatio sam normu za sudjelovanje na prvenstvu Hrvatske. Štoviše, imam i za krug bolji rezultat! Pa to je zadivljujuće i meni zaista u ovom trenutku posve neočekivano.
Pogled na rezultatsku listu prije proglašenja govori mi da sam postigao najbolji rezultat među svim standardnim streličarima, bolji i od seniora!! A-ha! To da sam osvojio zlatnu medalju, podrazumijeva se. Medalja je ručni rad akademskog kipara iz Čakovca, našeg dobrog streličarskog prijatelja Mihe.
Nas trojica iz Dubrave čekamo da prođe vrijeme predviđeno za žalbe i započne službeno proglašenje. Koristimo vrijeme odmora za malo slikanje i ujedno lagane kritičke osvrte. Prvo smo ustanovili da od postojeća tri suca nitko nije pregledao oružje prije početka, zatim konstatiramo da iako Savez traži od nas čak i brojeve putovnice, ipak nitko nije ni pogledao naše potvrde o sposobnosti nastupa. Pitamo se što bi bilo da netko dođe bez toga na turnir. Prisjećam se da smo nekada na ulazu u ovu dvoranu dočekani sa hrpom domaćih kolačića, ali onda još nije nitko znao za riječ recesija.
Čim sam dobio medalju, krećemo put Zagreba. Štef i Marijan pomalo su nezadovoljni, jer ovaj puta jedino ja nosim nešto oko vrata, a oni tako nisu navikli.
Glavir