3D PH 2010. – Novi Marof 29. kolovoza 2010.
par slikica:
kratak osvert na turnir:
MOŽĐENEC, XV P H 3 – D 29. 08. 2010.
Opet smo samo trojica u autu. Podsjetilo me to na jedan odličan davno crtani strip Andrije Maurovića “Trojica u mraku”. Jedino što mi nismo u mraku, nego se vozimo po divnom sunčanom danu. Nakon jake jučerašnje kiše i ponovno najavljenog kišnog ponedjeljka. Ali zato smo ipak samo trojica – kao i vrlo često ove godine. Inače, u klubu nas navodno ima 20 aktivnih članova, ali to je već neka druga priča. Na parkiralištu jedva mjesta, pred domom sve vrvi. Ipak je to državno prvenstvo. Došlo je 85 streličara. Zastupljena su čak su 23 kluba iz skoro cijele Hrvatske. Pišta, Mario i ja nismo jedini u crvenim majicama. Sada osim Prezida ima još crvenih klubova. Tako je i sa žutim dresovima. Zapravo jedino su još prepoznatljivi članovi PSK Zagreb. Ali njih je po običaju zadnjih godina jako malo. Prošlo je vrijeme kada su dolazili posebnim punim autobusom. Mislim da to ipak ne može sve da se svede na čarobnu riječ “recesija”.
Otvorenje prvenstva. Domaćin Damir se”ispričava” radi sunca i vedrog neba. Naglašava da smo mi ionako naučeni da na njihovu terenu uvijek pljušti kiša, ali što on tu može kada je sunce pobijedilo. Prihvaćamo sa radošću i ispriku i lijepo vrijeme.
Direktor Zlatko i gradonačelnik Novog Marofa lijepo nas pozdravljaju i šalju u šumu. a mi ostavljamo mirisnu kotlovinu i krećemo u brdo.
Mario i Pišta su zajedno, blizu moje grupe. Nas pet veterana golog luka strpali su zajedno. Počinjemo pod samim vrhom, što znači da ćemo se još jednom penjati istim brdom. Pa što, mi to možemo, jer mi smo veterani!
Počinjemo sa stojećim medvjedom koji nam je poluokrenut. Da je bio samo malo bolje uhranjen, pogodio bih ga u trbuščić. Ovako za početak imam nulu, ali strijelu sam lagano našao.
Staza nas vodi normalnom streličarskom putanjom: uzbrdo, odmah zatim nizbrdo, i tako neprekidno. Kako ćemo nabiti kondiciju!. Vepar ispred igrališta dao mi je ideju za dobar snimak – Damir me slika ispred mete kako nišanim, Obično nemam takvih poza.Jako sam pazio da ne ispustim strijelu. Bila bi šteta Damira, kada je već pokazao tako veliku hrabrost da mi stane pred napeti luk.
Na vrhu brijega gađamo u srnu, a najednom nam nečija strijela prozuji nad glavama!! To slijedeća grupa pokušava pogoditi vepra, kojega smo upravo ostavili iza sebe. Strijela je preletjela hrbat brda i zabila se negdje daleko u šumi prema cesti, ali nije nam bilo ugodno. Staza je trebala biti pažljivije postavljena!!
Jednu jadnu srnu dušmanski smo sva petorica pogodili u srce, pa je pet strijela stajalo vrlo gusto jedna uz drugu, sve u desetki. Slikali smo taj za nas nesvakidašnji događaj.
Mao simpatično bodljikavo prase po prvi puta susrećem na natjecanju.
Na predzadnjoj meti strijela mi se odbila od bukve , napravila salto i zabila se vuku u sivo dupe. Vrijedno također slike za uspomenu, samo ne znam zašto se Zvonimir, koji se prvi popeo do vuka, nekako čudno vragoljasto tome smijuljio. Moram ga preispitati, da to ipak nije neka njegova šala.
U konačnici postigao sam 70% vrijednosti svojeg najboljeg rezultata, a samo malo manje od prosjeka zadnjih godina otkad gađam golim lukom. S obzirom da sam od 8 strijela imao 7 vrsta strijela po kvaliteti , dvije razne duljine, tri razna nocka, dvije vrste pera i tri razna šiljka – zadovoljan sam. I ni jednu nisam izgubio. A i opet naročito me kao i uvijek muči procjena daljine.
Navalili smo na kotlovinu i sa nestrpljenjem čekali proglašenje. Predsjednik saveza Alen stigao je na vrijeme da nam čestita, a nekima i da uruči medalje.
Pišta i Mario nisu pokazivali naročito vesela lica, iako je Mario jako skočio u rezultatu od zadnjeg turnira. Svejedno u povratku u autu nitko nije bio razgovorljiv. U Brinju za tjedan dana valjda će biti bolje za one koji se odluče sudjelovati.
Glavir