FITA star turnir 2x70m + OR – Sunja, 10. srpnja 2010.
Ugodnu vožnju prekinuli su oko Lekenika policajci. Objasnili su da smo jurili preko 80 km /sat. Marijan obazrivo razgovara s njima, vraća se u auto sa radosnim saopćenjem da je sve sredio bez kazne. Divno! Meteorolozi neprekidno upozoravaju: “ne izlazite na sunce od 10 do 17 sati, ne naprežite se, pijte mnogo tekućine…”
A kako to mi shvaćamo: stojimo na suncu od 9 do16, razvlačimo jake lukove. Na svu sreću blagi vjetrić ipak nam je malo pomagao u rashlađivanju. Miro kaže da je donio 200 litara hladne vode iz frižidera i da ništa nije ostalo. Eto, bar jedno upozorenje smo ozbiljno shvatili i proveli.
Serija po serija, a meni se čini da postižem rezultat malo bolji od onoga prije tjedan dana. Doduše, dosta često izigravam poljoprivrednika koji prekopava travu, ali ipak rezultat raste. Na završetku prve serije imam preko 20 krugova poboljšan rezultat. Nije to nešto sjajno, ali veseli.
Golubari su u pauzi na susjednoj livadi pokazali svoje predivne golube.
Nastavak mi je bio nešto slabiji, no konačno sam ipak bolji nego na prvenstvu Zagreba.
Za ručak možemo birati roštilj ili kotlovinu, Naime iza naše linije je sajam obrtništva i izložba lova, pa su ugostitelji spremni na veliku navalu gostiju. Ima i odojka i janjetine na ražnju.
Oktet mladića iz Grede Sunjske neumorno svira i pjeva od ranog jutra. Dečki imaju široki repertoar pjesama, od narodnih do “Mame Juanite” i “Ne dirajte mi ravnicu”. Baš ih je bilo ugodno slušati. I tako smo imali turnir sa živom glazbom. Nitko nije rogoborio da se ne može koncentrirati na žutu metu i da treba biti tišina za vrijeme gađanja.
Iskoristio sam svoje slobodno vrijeme da posjetim izložbu. Jedan obrtnik izložio je vrlo lijepe pirografije. Naročito mi je zapeo za oko prikaz konjske glave u navodno 16 varijanti boja.
Na štandu Hraščine kažem ja “aha, meteor” a gospođa me pogleda sa divljenjem i prozbori: Pa vi znate za meteor. Vi ste prvi ovdje koji to zna! Ah, nekada sam išao u školu, odgovorim ja. (napomena:za neuke: 1751. godine u Hrašćini u Hrv Zagorju, pao je željezni meteor. Veći komad od 40 kg darovan je Mariji Tereziji i Franji I, i čuva se u bečkom Prirodoslovnom muzeju, a manji komad od 9 kg razdijeljen je u mnogo manjih komada. Točno mjesto pada meteora danas više nije poznato).
A ispred izložbenog šatora imali smo priliku pogledati žive reprezentativne posavske konje vrance. Djeca su mogla i jahati na poniju.
U međuvremenu u toku je bilo raspucavanje. Po običaju, interes ostalih streličara bio je vrlo raznolik. Jedan vrlo umoran mirno je spavao dubokim snom pravednika, neki su čak i gledali uz komentare, ja sam čitao zanimljivu knjigu. Miha je u uzbuđenju gađao u tuđu metu. Marijan je izjednačen sa konkurentom, ali onda u trećoj seriji gubi prednost i tako mu je, nažalost, izmakla medalja. Ni Štefu se danas nije posrećilo.
Na proglašenju, dok sam sa zlatnom medaljom još bio na postolju, Miro mi nosi još jednu medalju – za prvo mjesto na Jadranskom pokalu u Konjščini. Tada smo žurili i nismo čekali proglašenje, a on je na moju molbu preuzeo medalju.
U povratku dok pijuckamo kavu Marijan zadovoljno konstatira “u svakom pogledu i na svakom turniru sve sam bolji!” Zaista je tako. Popravlja se na svakom slijedećem turniru. Očito ima dobre predispozicije, čvrstu volju za treniranjem i dobru opremu. Štef se samo zadovoljno nasmiješi i promrmlja” zna se tko te je učio pucati”.
Kao i u odlasku, putem do Zagreba bistrili so neke klupske probleme, naravno bez konačnog zaključka
Glavir
par slika s turnira:
